Novosti

Voće i povrće bitno je ne samo radi unosa vitamina i minerala prijeko potrebnih organizmu u razvoju, nego i zbog unosa vlakana, koja imaju niz blagotvornih učinaka na zdravlje, kao što su poboljšanje pravilnosti probave povećavanjem volumena stolice, snižavanje razine lipoproteina niske gustoće (LDL) i ukupnog kolesterola u krvi, ublažavanje naglog porasta glukoze u krvi nakon obroka i prehranjivanje bakterija crijevne mikroflore koje vlakna koriste kao izvor energije.

U sklopu Pyropech projekta izrađena su dva sveučilišna diplomska rada na temu prehrane hrvatskih dječaka osnovnoškolske dobi, pod naslovom „Procjena kakvoće prehrane i izloženosti ostacima pesticida hranom u dječaka osnovnoškolske dobi“ (autorica: Anamarija Bejić; mentorice: Irena Keser, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Antonija Sulimanec, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb) i „Procjena energijske i nutritivne vrijednosti obroka te izloženosti pesticidima dječaka u predpubertetu i pubertetu“ (autorica: Ana Ružica Bajan; mentorice: Irena Keser i Antonija Sulimanec).

Jedan od ciljeva prvog od spomenutih radova bio je utvrditi kakvoću prehrane dječaka u dobi 11-12 godina s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije (n=62), za što je korištena metoda 24-satnog prisjećanja unosa hrane i pića, telefonskim anketiranjem roditelja. Nakon obrade prikupljenih podataka utvrđeno je da je prosječan dnevni unos voća i povrća upadljivo niži od preporučenog. Naime, prosječan unos voća kod dječaka iznosio je 197,2 ± 165,3 g/dan, a povrća 95,8 ± 81,0 g/dan, dok bi prema preporukama Europske agencije za sigurnost hrane (engl. European Food Safety Authority, EFSA) za primjeren unos mikronutrijenata i vlakana bilo potrebno pojesti dnevno pet ili više porcija voća i povrća, odnosno barem 400 g voća i povrća na dan. Posebno zabrinjava da neki od dječaka nisu konzumirali ni voće ni povrće tijekom prethodnog dana. Slično je uočeno i u drugom od spomenutih diplomskih radova, gdje je jedan od ciljeva bio procijeniti kakvoću prehrane dječaka u pubertetu i predpubertetu s područja Grada Zagreba (n=30), za što je korištena ista metoda skupljanja podataka. I u ovom je radu utvrđeno da je prosječan unos voća i povrća bio niži od preporučenog, tj.  prosječan dnevni unos voća bio je 166 g, a povrća od 85 g.

Valja napomenuti da postoji rizik da dobiveni rezultati ne daju pouzdanu informaciju o uobičajenoj prehrani ispitanika jer je za analizu prehrambenog unosa korišteno 24-satno prisjećanje roditelja na razini samo jednog dana pa zbog toga može doći do netočne procjene dnevnog unosa nutrijenata kod dječaka. Unatoč tome naši rezultati upozoravaju na potrebu poboljšanja prehrambenih navika hrvatskih osnovnoškolaca, s obzirom na važnost pravilne prehrane za fizički i mentalni razvoj tijekom djetinjstva.

Plan upravljanja istraživačkim podacima za projekt PyrOPECh objavljen je na repozitoriju Dabar te se može naći na sljedećoj poveznici: https://repozitorij.imi.hr/islandora/object/imi:6.

Suradnice PyrOPECh projekta dr. sc. Jelena Kovačić i Marija Macan sudjelovale su na godišnjem međunarodnom skupu o ostacima pesticida u hrani „14th European Pesticide Residue Workshop“ koji se održao 19-23. rujna 2022. godine u Bolonji u Italiji. Rezultate projekta prikazale su posterskim priopćenjem „Dietary exposure to organophosphate insecticides in Croatian adolescents – preliminary results of the Zagreb region Total Diet Study“ (autori J. Kovačić, M. Macan, J. Garvey, A. Jurič, A. Sulimanec Grgec, I. Sabolić; J. Macan, B. Murray, V.M. Varnai) i predavanjem „Pesticide residues in fruits and vegetables sampled in the Total Diet Study – Zagreb region – preliminary results“ (autori M. Macan, J. Garvey, P. Martin, A. Jurič, A. Sulimanec, Ž. Babić, J. Kovačić, V.M. Varnai).
U prehrani hrvatskih adolescenata nedovoljno je istražena izloženost ostacima sredstava za zaštitu bilja. U okviru PyrOPECh projekta provedeno je zato istraživanje ukupne prehrane adolescenata na području Zagreba. Plan uzorkovanja namirnica bio je osmišljen tako da obuhvati najmanje 95% njihove prehrane. Količine pesticida u 509 zbirnih uzoraka, dobivenih iz 1800 pojedinačnih uzoraka sirove hrane i hrane pripremljene za jelo, određene su zatim u laboratorijskom kompleksu suradne ustanove, irskog Ministarstva poljoprivrede, hrane i mora (Celbridge, Irska). U ovom preliminarnom istraživanju korištene su vrijednosti izmjerene na 310 zbirnih uzoraka voća i povrća (i njihovih proizvoda) dobivenih iz 1173 pojedinačnih uzoraka. Za što točniju procjenu izloženosti u izračunima su korišteni i podaci o prehrani hrvatskih studenata prve godine fakulteta prikupljeni u sklopu ranijeg istraživanja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, i podaci o prehrani adolescenata koje je skupila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).
Ostaci pesticida pronađeni su u 39% uzoraka voća i povrća u mjerljivim razinama. Ostaci su pronađeni u većem udijelu uzoraka neobrađenog povrća u odnosu na prerađeno npr. guljenjem, termičkom obradom (47% prema 18%) i kod neobrađenog u odnosu na prerađeno voće (68% prema 52%). No s druge strane vrijednosti iznad maksimalno dozvoljenih razina ostataka u hrani utvrđene su u 9% uzoraka voća (točnije u 6% uzoraka neprerađenog voća i 13% prerađenog) i u 14% uzoraka povrća (22% uzoraka neprerađenog povrća i 12% prerađenog).

Uzorci ribe skupljeni za istraživanje ukupne prehrane u sklopu PyrOPECh projekta iskoristili su se i za određivanje teških metala kojima smo izloženi putem prehrane.
Jedenje ribe ima poznate dobrobiti za ljudsko zdravlje, posebno za rad srca i smanjenje rizika od pretilosti kod odraslih, dok je tijekom trudnoće riba važan izvor omega-3 masnih kiselina, vitamina topivih u mastima i raznih elemenata bitnih za razvoj ploda. Međutim, toksični elementi u tragovima koji se nakupljaju u ribljem mesu, prvenstveno živa, mogu štetno djelovati na zdravlje ljudi. Smjernice o konzumaciji ribe za osjetljive skupine stanovništva, kao što su žene u reproduktivnoj dobi i djeca do sada su bile usmjerene na velike, predatorske vrste riba i uvelike se razlikuju među zemljama.
Ovoj temi posvetila se suradnica PyrOPECh projekta dr. sc. Antonija Sulimanec, koja osim toga sudjeluje i u projektu Hrvatske zaklade za znanost HRZZ-IP-2016-06-1998 „Procjena svakodnevne izloženosti metalima i osobne osjetljivosti majke kao čimbenika razvojnoga podrijetla zdravlja i bolesti“ (voditeljice dr. sc. Martina Piasek i dr. sc. Jasna Jurasović, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb). Rezultate je izložila na istaknutom simpoziju analitičke atomske spektrometrije 2022 (SAAS22) održanom 30.09.- 01.10.2022. u Zagrebu, u obliku posterskog priopćenja „Element levels in muscle tissue and body length of European hake from the Adriatic Sea“ (autorice A. Sulimanec Grgec, T. Orct, Z. Kljaković-Gašpić, V. Tičina, V.M. Varnai, M. Piasek, J. Jurasović).
Istražene su razine takozvanih esencijalnih elemenata to jest minerala neophodnih za zdravo funkcioniranje ljudskog tijela (mangana, bakra, cinka i selena) i razine toksičnih elemenata (žive, kadmija, olova i arsena) u jestivom mišićnom tkivu divljeg europskog oslića (Merluccius merluccius) koji se često konzumira u hrvatskoj populaciji.
Primjerci riba prikupljeni su između 2016. i 2021. godine. Ulovljeni su pelagijskom koćom na nekoliko područja u istočnom dijelu Jadranskog mora (11 uzoraka) i kupljeni na ribarnici u Zagrebu (17 uzoraka). Detalje o analitičkim metodama kojima su određene razine esencijalnih i toksičnih elemenata možete naći na sljedećoj poveznici: https://www.bib.irb.hr/1219985.

Utvrđeni rasponi koncentracija esencijalnih elemenata izraženih po kilogramu mokre mase ribe bili su sljedeći:
• mangan 0,08-0,61 mg/kg ribe
• bakar 0,08-0,36 mg/kg ribe
• cink 2,4-5,1 mg/kg ribe
• selen 0,24-0,48 mg/kg ribe
Rasponi koncentacija toksičnih elemenata izraženih po kilogramu mokre mase ribe bili su:
• arsen 4,5-25 mg/kg ribe
• živa 0,05-0,97 mg/kg ribe
• kadmij 0,03-0,89 µg/kg ribe
• olovo 0,08-9,9 µg/kg ribe
Nadalje, izračunati omjer selena i žive bio je povoljan i ukazuje na zdravstvenu dobrobit konzumiranja jadranske ribe.

Istražen je i utjecaj veličine ribe na sadržaj elemenata. Samo najduži primjerak divljeg europskog oslića od 50 cm imao je koncentraciju žive od 0,97 mg/kg ribe, što je premašilo najvišu zakonski dopuštenu razinu žive u ribljem mesu (0,50 mg/kg). Osim toga, što je riba bila duža to je sadržavala veće količine žive, a manje bakra, cinka i arsena.
Zaključno, rezultati ovog istraživanja mogu se koristiti u preporukama vezanim za prehranu žena u reproduktivnoj dobi i djece, koji su skupine stanovništva najosjetljiviji na štetne učinke teških metala.

Rezultate prve faze PyrOPECh projekta – istraživanja ukupne prehrane hrvatskih adolescenata – voditeljica projekta dr. sc. Veda Marija Varnai, dr. med. izložila je u obliku pozvanog predavanja „Exposure to pyrethroid and organophosphate insecticides in Croatian population – preliminary results“ na 4. Hrvatskoj konferenciji o procjeni rizika porijeklom iz hrane s međunarodnim sudjelovanjem uz obilježavanje svjetskog dana sigurnosti hrane, koja se održala u Osijeku 6-7. lipnja 2022. godine.
Glavni cilj projekta je procijeniti nedovoljno istražen rizik od štetnih učinaka izloženosti piretroidnim i organofosfatnim insekticidima na neurobihevioralni i spolni razvoj u (pred)pubertetskih dječaka.Da bismo ostvarili taj cilj, prvo smo proveli istraživanje ukupne prehrane na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Uzorci hrane koji pokrivaju najmanje 95% prehrane hrvatskih adolescenata (temeljem podataka o nacionalnoj potrošnji Europske agencije za sigurnost hrane, EFSA) prikupljeni su iz trgovina i tržnicama u Zagrebu i pripremljeni kao što se inače konzumiraju. Količine pesticida u 509 zbirnih uzoraka, dobivenih iz 1800 pojedinačnih uzoraka hrane, određene su zatim u laboratorijskom kompleksu suradne ustanove, irskog Ministarstva poljoprivrede, hrane i mora (Celbridge, Irska).
Od 509 analiziranih zbirnih uzoraka, ostaci pesticida u mjerljivim koncentracijama nađeni su u 147 uzoraka (29%). Vrijednosti iznad maksimalno dopuštene razine ostataka u hrani pronađene su u 21 od 509 uzoraka (4%); odnosno u 8 od 316 analiziranih uzoraka voća i povrća (2,5%), te u 13 od 148 analiziranih uzoraka hrane životinjskog podrijetla (9%).
Najčešće nađeni insekticidi bili su aktivne tvari sredstava za zaštitu bilja iz kemijskih skupina pod nazivom neonikotinoidi i piretroidi (33% odnosno 22% uzoraka s mjerljivim koncentracijama insekticida), a zatim karbamati i organofosfati (12% odnosno 9%). Zabrinjavajuće je da četiri od osam nađenih piretroida i tri od četiri organofosfatna insekticida trenutno nisu odobreni za primjenu u Europskoj uniji.
Među odraslim hrvatskim stanovništvom, srednja izloženost ostacima piretroidnih insekticida u prehrani procjenjena je na 0,00066 – 0,03 ng/kg tjelesne težine/dan za voće i povrće i 0,027 – 41 ng/kg tjelesne težine/dan za hranu životinjskog podrijetla. Za organofosfatne insekticide, procijenjene vrijednosti su bile u rasponu 0,000086 – 0,45 ng/kg tjelesne težine/dan za voće i povrće i med.
Trenutno nisu poznate zdravstvene posljedice kronične izloženosti ovim razinama pesticida u hrani, što se nadamo razjasniti planiranim istraživanjima spolnog i misaonog razvoja adolescenata u sklopu ovog projekta.